Šumski plodovi Nacionalnog parka “Drina”

Šipurak ( lat. Rosa canina) je žbunasta biljka iz porodice ruža. Cvjeta u maju i junu, a sazrijeva u septembru i oktobru. Plod je crveni, jajastog oblika, glatke površine. Plod šipurka se koristi za pripremu čaja, kao i za pripremu nekih poslastica poput džema, slatkog i soka. Šipurak se takođe koristi u kozmetičkoj industriji.

Trnjina ( lat. Prunus spinosa) je trnovita biljka koja se smatra pretkom šljiva. Raste na grmu i plodovi su plave boje.Cvjeta krajem proleća, a u jeseni sazrijeva. Kod ove biljke mogu se koristiti se plodovi, cvijet i kora. Ima ljekovita dejstva i može se koristiti na različite načine kao i za pripremu čaja.

Ribizla ( lat. Ribes) je vrsta bobičastog voća.Plodovi su bobice veličine graška. Plodovi mogu biti bijele i crvene boje i tada su kiselastog ukusa,a takođe mogu biti i crne boje i crna ribizla ima gorak ukus. Može se koristiti u liječenju raznih tegoba zbog svojih ljekovitih svojstava, a koristi se u ishrani za pripremu džema, sokova, slatkog.

Divlja malina ( lat. Rubus idaeus) je višegodišnja biljka iz porodice ruža. Plod je crvene boje jako lijepog ukusa. Bogata je vitaminom C i E. List maline se koristi u narodnoj medicini za pripremu čajeva, dok plod maline je veoma poznat u ishrani za pripremu sokova, džemova, slatkiša.

Kleka ( lat. Juniperus) je rod četinarskih biljaka iz porodice čempresa. Kleka je višegodišnja biljka sa igličastim liščem i sitnim bobičastim plodovima tamno plavo-ljubičaste boje i gorkoslatkog ukusa. Bobice kleke se mogu sušiti i koristiti dalje zbog svojih ljekovitih svojstava. Poznato je da plod kleke pomaže kod mokraćnih tegoba i problema sa bubrezima.

Šumska jagoda ( lat. Fragaria vesca) je vrsta jagode koja raste na rubovima šume i šumskim proplancima. Cvijet je sitan i bijele boje, a kasnije plod crvene boje. Šumska jagoda je lijepog mirisa i ukusa i koristi se u ishrani i za pripremu nekih slatkih jela. Takođe se koristi i čaj od jagode.

Sremuš ( lat. Allium ursinum) je samonikla biljka iz porodice lukova, poznata kao divlji ili medveđi luk. Ima veliku hranljivu vrijednost, naročito u prvim mjesecima proleća. Sremuš raste u vlažnim područijima listopadnih šuma. U ishrani se koriste listovi i lukovica. Takođe je poznata upotreba sremuša u narodnoj medicini.

Brusnica ( lat. Oxycoccus) je zimzelena patuljasta žbunasta biljka koja raste u veoma vlažnim područijima. Plodovi brusnice su crvene bobice, glatke teksture i slatko-kisjelog ukusa. Plodovi brusnice se u veoma širokoj primeni kako u prehrambenoj industriji i u medicini. Bogata je antioksidansima i vitaminom C.

Glog ( lat. Crataegus) je drvo i žbun iz porodice ruža koji je srodan plodu mušmula. Raste u visini do 5 metara na raznolikim staništima. Glog je trnovit, cvjeta u periodu maja i juna i u periodu sazrijevanja od septembra do oktobra dobijaju se sitni bobičasti plodovi crvene boje – ukoliko je u pitanju crveni glog. Sličan njemu postoji i bijeli glog.

Borovnica ( lat. Vaccinium myrtillus) je maleni višegodišnji grm koji sa svojim plodovima spada u vrstu divljeg voća. Cvjeta u maju i junu, a plodovi sazrijevaju u julu i avgustu. Plod je jako ukusan, plavo-crne boje. Jako je bogata gvožđem i vitaminima pa se koristi u liječenju anemije. Od plodova i listova se priprema čaj, a od plodova se pripremaju sokovi i razne poslastice.

Vrganj ( lat. Boletus edulis) je među najpoznatijim vrstama gljive na prostoru nacionalnog parka kao i šire. Može biti proljećni vrganj i jesenji. Iako slični, proljećni vrganj raste na proplancima i sunčanim regijama i na zemljištu prekrivenom mahovinom, dok jesenji vrganj najčešće raste oko četinarskog drveća i može se naći u šumi. Obije vrste su jako popularne u kulinarstvu zbog sočnog i ukusnog ,,mesa“.

Smrčak ( lat. Morchella) pripada jestivim gljiva i jako je cijenjena vrsta zbog svojeg lijepog ukusa i prijatnog mirisa, naročito u francuskoj kuhinji. Postoji više vrsta, i neke od njih se mogu naći u nacionalnom parku. Ova vrsta gljive je jako popularna za branje, te dosta ljudi ide u potrazi sa smrčcima. Rastu u proljeće, uglavnom u šumama.

Rujnica ( lat. Lactarius deliciosus) je vrsta jestive i jako ukusne gljive. Raste od ljeta do jeseni u zimzelenim šumama, a posebno ispod borova, na vlažnim travnjacima i pored šuma. Narandžasto-crvene boje je i sastoji se od šešira gljive i drške koji su jako mesnati i sočni dok je gljiva mlada.

Lisičarka ( lat. Cantharellus cibarius) Još jedna veoma popularna gljiva, koja je narandžasto-žute boje i lijevkastog oblika. Raste u simbiozi sa korijenima listopadnog i zimzelenog drveća, naročito hrasta i jela. Takođe rastu i na mahovini. Raste od kraja proljeća do kraja jeseni. Poznata je među narodom, te se mnogo skuplja za jelo.

Divlji šampinjon ( lat. Agaricus arvensis) je jestiva gljiva koja je bijele boje dok ne počne da stari. Kada šamnpion ostari, postaje sivkast,a kasnije kafene boje. Bere se i priprema dok je mlad. Ima jako mesnatu kapu kao i stabljiku. Uglavnom raste na livadama i najčešće je uzgajana gljiva na svijetu.

Crna truba ( lat. Craterellus cornucopioides) je jestiva i veoma ukusna gljiva koja je sive do crne boje. Unutrašnja strana kape je svijetlo sive boje. Ima specifičan i blag miris i jako je pogodna za sušenje. Ova vrsta je veoma bogata bjelančevinama i vitaminom C. Raste u šumama, najčešće bukovim i hrastovim.

Kupina (Rubus fruticosus L.). je višegodišnja biljka sa krupnim i jakim trnjem duž stabla. Plod je koštunica tamno-plave, gotovo crne boje.Raste samonikla po ivicama šuma. Dobar su izvor aminokiselina i esencijalnih vlakana.Snažan antioksidans.Posebno se ističe u borbi protiv raka pluća, debelog crijeva i jednjaka. Smanjuje rizik od srčanih bolesti poput moždanog i srčanog udara, i ateroskleroze. Magnezij pomaže u regulaciji krvnog pritiska, prevenciji aritmije i nepravilnih otkucaja srca..Čaj od lista kupine ima ljekovita svojstva.Oblozi od čaja koriste se za liječenje podbuhlosti lica i očiju.Čaj od lista kupine pijte ili grgljajte kod grlobolje, upale krajnika, dušnika, bolesnih desni i afta u ustima.

Zova-Bazga(Sambucus nigra) je listopadni žbun, rjeđe drvo, koje naraste od 4–6 m. Listovi su joj poredani u parove, dugi od 10–30 cm.Cvjeta sredinom ljeta. Najznačajnije su crna i crvena zova, a na našim se prostorima najčešće koristi crna – Sambucus nigra.Ljekovita svojstva zove su diuretička, laksativna i protivupalna svojstva.U ljekovite svrhe koriste se svi dijelovi : cvijet, lišće, bobice, kora i korijen.Vrući čaj od cvijeta zove koristan je kod prehlade, gripe, sinusitisa, upale krajnika, upale grla, reumatoidnih oboljenja i astme, potiče znojenje i čisti organizam od toksina.Čaj od lišća koristi se kod nečiste kože, pospješuje izlučivanje mokraće.Zova kao lijek se koristi i za bolji rad srca, kod bolesti jetre, hemeroida, tvrde stolice, bolesti kostiju i zglobova te istegnuća.